Član 50 Zakona o veštačkoj inteligenciji Evropske unije (AI Act) stupio je na snagu 2. avgusta 2026. Ovo je propis Evropske unije, ne domaći zakon - direktno se primenjuje u zemljama članicama EU, i ne postoji automatski na Balkanu (Srbija, BiH, Crna Gora, Severna Makedonija nisu članice EU, pa lokalno poslovanje samo za lokalno tržište ovim zakonom nije obuhvaćeno).
Ali ako radiš sa Claude-om, ChatGPT-jem, Artlist-om ili sličnim alatima za klijente iz EU, ili tvoj sajt/prodavnica nudi robu ili usluge ljudima u EU, ovo se odnosi na tebe - bez obzira gde si ti fizički registrovan. Bitno je gde se rezultat koristi i kome se nudi, ne gde sediš dok radiš. Evo šta to konkretno znači za svakodnevni rad, bez pravničkog žargona.
Provajder ili deployer - tu se većina zbuni
Ovo je najčešća zabuna, pa vredi razjasniti odmah. Zakon razlikuje dve potpuno različite uloge, i tvoja obaveza zavisi od toga koju ulogu imaš.
Provajder je firma koja pravi sam AI alat - Anthropic (Claude), OpenAI (ChatGPT), Artlist. Njihova obaveza je da tehnički obeleže izlaz alata - ugrade nevidljiv, mašinski čitljiv "vodeni žig" u generisan tekst, sliku, audio ili video, tako da se kasnije može utvrditi da je sadržaj veštački generisan.
Deployer si ti - dizajner, agencija, vlasnik prodavnice koji koristi te alate u radu. Tvoja obaveza je mnogo uža nego što većina misli - ne odnosi se na svaki AI sadržaj koji napraviš, već samo na konkretne situacije, opisane u nastavku.
Drugim rečima: kad Claude napiše opis proizvoda za tvoju prodavnicu, tehničko obeležavanje izlaza je obaveza Anthropic-a, ne tvoja. Tvoja obaveza počinje tek kad taj sadržaj upotrebiš u jednoj od nekoliko specifičnih situacija.
Šta konkretno treba da obeležiš
Evo brzog pregleda najčešćih situacija u dizajnerskom i agencijskom radu, i da li tvoja obaveza obeležavanja postoji.
| Tip sadržaja | Tvoja obaveza kao deployera |
|---|---|
| Tekst od AI (opis proizvoda, landing stranica) | Ne, osim ako se objavljuje kao informacija o pitanjima od javnog interesa bez ljudske uredničke provere |
| Fotografija dorađena AI-jem (retuš, uklanjanje pozadine) | Ne - standardno editovanje je izuzeto |
| Slika generisana od nule (AI banner, ilustracija) | Obeležavanje je posao alata; tebi obično ne treba dodatno obaveštenje, osim ako liči na stvarnu osobu ili događaj |
| Video ili slika koja liči na stvarnu, prepoznatljivu osobu | Da - to je deepfake po definiciji zakona, mora jasno da se otkrije |
| AI glas koji oponaša stvarnu osobu | Da, isto pravilo kao za deepfake sadržaj |
Deepfake je zakonski definisan kao slika, audio ili video sadržaj koji AI generiše ili menja, liči na stvarne osobe, mesta ili događaje, i može da zavara nekoga da poveruje da je autentičan. Za sadržaj koji je deo očigledno umetničkog, kreativnog, satiričnog ili izmišljenog dela, dovoljno je minimalno, nenametljivo obaveštenje (na primer, ikonica na par sekundi u videu).
Kad AI samo "pomaže", obeležavanje nije obavezno
Zakon izričito izuzima situacije u kojima AI ima "asistivnu funkciju za standardno editovanje" ili suštinski ne menja ulazne podatke koje si dao.
Praktičan primer iz dizajnerskog posla: retuš fotografije proizvoda - posvetljivanje, uklanjanje mrlje, izoštravanje - spada u standardno editovanje i van je ove obaveze. Potpuna zamena pozadine ili generisanje kompletno nove fotografije od teksta ide dalje od toga - tu se aktivira obaveza tehničkog obeležavanja, ali ona je i dalje na strani alata koji to generiše, ne na tebi direktno.
Ako imaš AI chatbot ili asistenta na sajtu
Ovo je posebno bitno ako praviš ili koristiš AI chatbot za korisničku podršku, rezervacije, ili odgovaranje na upite - prvi deo člana 50 (stav 1) odnosi se baš na to. Sistem koji direktno "razgovara" sa posetiocem mora biti dizajniran tako da ta osoba zna da razgovara sa AI-jem, osim ako je to već očigledno iz konteksta.
U praksi, ovo najčešće znači jednostavnu, vidljivu naznaku - na primer "AI asistent" u zaglavlju čet prozora, ili kratka rečenica na početku razgovora ("Ovo je automatski asistent, ovde da odgovori na tvoja pitanja"). Ne treba komplikovan pravni tekst - samo jasna, uočljiva oznaka pre nego što razgovor stvarno počne.
Ako radiš samo za domaće, ne-EU tržište
Ako i ti i tvoj klijent poslujete isključivo na Balkanu - na primer, praviš sajt za lokalnu firmu u Srbiji koja prodaje samo domaćim kupcima - obaveze iz člana 50 se na tebe tehnički ne primenjuju. Ovo je EU regulativa, i van EU tržišta nema pravnu snagu, sem ako se sam ne odlučiš da je poštuješ kao dobru praksu.
Granica postaje bitna čim se pojavi bilo kakav EU element - sajt koji prodaje i šalje robu kupcima u EU, usluga koja se nudi i EU državljanima, ili firma koja ima ogranak ili predstavništvo u nekoj članici EU. U tom slučaju, isti sajt ili proizvod odjednom potpada pod ovaj zakon za taj deo posla, čak i ako je vlasnik firme iz Srbije ili regiona. U slučaju sumnje, lakše je primeniti isti standard svuda nego praviti razliku po tržištu.
Evropska komisija je najavila ciljani prelazni period, sa mogućim datumom 2. decembra 2026, za deo obaveza tehničkog obeležavanja i detekcije koje se odnose na AI sisteme koji su već bili u upotrebi pre 2. avgusta 2026. Ovo je uglavnom relevantno za same provajdere alata, ne za tebe kao korisnika - ali vredi znati da postoji, ako ti neko pomene "prelazni period" u kontekstu AI Act-a.
Jedna rečenica koja pokriva sivu zonu
Čak i kad zakon striktno ne zahteva obaveštenje, jedna kratka napomena u footeru ili impresumu sajta eliminiše nedoumicu i gradi poverenje kod posetilaca, bez ikakvog dodatnog rada:
"Deo sadržaja na ovom sajtu kreiran je ili obrađen uz pomoć alata veštačke inteligencije."
Ovo nije uvek pravno obavezno u tvom slučaju, ali je jednostavan, jednokratan potez koji te stavlja na sigurnu stranu, umesto da nagađaš da li konkretna situacija spada u sivu zonu.
Kazne - kratko
Nepoštovanje obaveza iz člana 50 može da povuče novčanu kaznu do 15 miliona evra ili 3% ukupnog godišnjeg svetskog prometa firme, u zavisnosti od toga koji iznos je veći. Za mala i srednja preduzeća, uključujući startape, zakon predviđa da se primenjuje niži od ta dva iznosa, ne viši - što znatno smanjuje realan rizik za manje agencije i prodavnice.
Ovo su gornje granice predviđene za najozbiljnije, namerne prekršaje, ne automatske kazne za svaki propust - regulatorna praksa se tek oblikuje, i nadzor sprovode nacionalna tela svake članice.
Ako ništa drugo, dodaj danas jednu rečenicu u footer svog sajta o tome da koristiš AI alate u radu.